Patmos

Olimpia sails for Patmos, a dinstance of 50 nautical miles - to je, izmedju ostalih podataka, pisalo na programu koga svakoga dana zatičemo u kabini.

 Posle 3,5 sata plovidbe od Kušadasija, stižemo na Patmos- ostrvo koje zovu  Jerusalim Mediterana a i Ostrvo Apokalipse.
Luka nije dovoljno velika za brod, pa se iskrcavanje vrši malim brodićima-tenderima.
Sve je odlično organizovano i bezbedno.
Idemo prema luci Skali.
Olimpija nek malo odmori - zaslužila je to ova vremešna ladja. U luci nas čeka bus i posle pola sata...
...prvo zaustavljanje kod vetrenjača.
Dok fotkamo, vodič iznosi pregršt informacija o ostrvu - 3047 stanovnika, 2 osnovne škole, udaljenost trajektima do drugih ostrva, nema aerodroma pa za hitne slučajeve koriste helikopter, mrtva sezona je samo od decembra do februara.....
Da bi došao do ovog vidikovca , ranije se koristio prevoz na magarcima. Moderni turisti danas pešače po stazi kojom se može obići veći deo ostrva.
Nastavljamo Countryside Tour i stižemo u mesto Hora. Na ovom trgu se ispred Hristove ikone obavlja molitva pred Uskrs. Patmos je poznat i po verskom ritualu koji se još samo može videti u Jerusalimu i Vatikanu -  starešina  manastira Svetog Jovana  pere noge 12-torici monaha, kao što je i Hrist prao noge apostolima. Još jedna zanimljivost - bogosluženja se izvode na više jezika a srpski je jedan od njih.
Ulazimo u Horu.
Uske ulice pružaju zaštitu od vetra koji baš dobro duva.
Kreč ima važnu ulogu na ostrvima - njegova bela boja štiti od sunca...
... a kreč je i najbolji antiseptik.
Vodič priča i o proceduri za kupovinu  kuće na ostrvu.
Cena kao i svuda , najviše zavisi od lokacije. Ovde je lokacija bitna ali ne zbog pogleda već zbog vode.
Patmos nema izvora pa se voda dovlači brodovima i upumpava direktno u vodovod u luci. Pa ako je kuća na dobrom mestu, imaće i dovoljno vode pod dobrim pritiskom.
Pre izgradnje vodovoda, ljudi su morali da se snalaze za vodu. Zato su krovovi ravni i kišnica se skuplja odvodnim kanalima u rezervoar.
Kiša retko pada ali je to za njih, za razliku od nas razmaženih gradskih faca, najlepši dan.
Kafanica mami ali nema vremena za piće.
Idemo ka busu...
... pogled na Olimpiju i pravac ka Grotu Apokalipse.
Sveti Jovan je prognan na Patmos.
Nalazi jednu pećinu gde staračke dane provodi u skoro neprestanoj molitvi.
Jednoga dana čuje Božji glas koji mu govori o danu Apokalipse - danu kada će Hrist opet doći i suditi živima i mrtvima.
Fotografisanje je zabranjeno i može se  slikati samo ulaz. Pećina je originalno bila otvorena sa jedne strane, pa je ulaz (na slici) i levi deo dozidan i napravljena crkva, koja čini jednu celinu sa pećinom.
Svod pećine,koja je od granita, ima po sredini pukotinu, koja se na svom kraju račva u 3 pravca praveći 3 celine. Priča kaže da je Božji glas bio toliko jak, da je pećina napukla ali tako da na kraju formira simbol Svetog Trojstva.
Vraćamo se u Skalu i agencija koja je organizovala izlet, nas časti pićem u kafiću na molu.
Pivo je prijalo a i šetnja po Skali.
Simpatično mesto.
Vraćamo se u luku gde nas čeka tender.
Setih se da je vodič u jednom trenutku rekao : vratite se opet na Patmos. Turisti su nam kao i kiša - život. Ok, potrudićemo se.
video traje 3:24

2 comments:

  1. na kom je jeziku pričao vodič, da li se Mikiju dopalo iznenađenje ;)) i koji su tvoji sveopšti utisci?

    ReplyDelete
  2. - Na engleskom - dugo će vremena proći da kad negde odeš imaš vodiča na srpskom.
    - Mikiju se dopalo iznenadjenje :)
    - Potrošiš malo vremena a vidiš puno toga zanimljivog. Ako nisi neki fan plaža a voliš istoriju i gradove (kao mi što volimo), onda je ovakvo krstarenje pun pogodak.

    ReplyDelete

Komentar: